Povijest
Goriške opekarne već gotovo 60 godina nastavljaju bogatu tradiciju proizvodnje opeke na području donje Vipavske doline, koja je bila razvijena još u doba starog Rima. U Itinerariumu Hierosolymitanumu i Tabuli Peutingeriani navedeno je da je na relaciji ceste iz Akvileje u Emonu treća postaja nazvana Ad fornulus (Kod peći). Teorijski bi to trebalo biti u prostoru između Bilja i Bukovice.
Povijest proizvodnje opeke u pokrajini Goriška
Goriške opekarne već gotovo 60 godina nastavljaju bogatu tradiciju proizvodnje opeke na području donje Vipavske doline, koja je bila razvijena još u doba starog Rima. U Itinerariumu Hierosolymitanumu i Tabuli Peutingeriani navedeno je da je na relaciji ceste iz Akvileje u Emonu treća postaja nazvana Ad fornulus (Kod peći). Teorijski bi to trebalo biti u prostoru između Bilja i Bukovice.
Navod iz Tabule Peutingeriane Nakon raspada rimskog carstva proizvodnja opeke smanjila se, ponovni je procvat doživjela u 15. stoljeću, a svestranu upotrebljivost proizvoda od opeke potvrdila je industrijska revolucija u 19. stoljeću. U vrijeme Austro-Ugarske monarhije na ovom je području radilo 47 ciglana. Godine 1898. u Biljama je počeo raditi prvi narodni pogon za proizvodnju opeke sa 41 suulagačem, koji je imao vrlo dobro uređena pravila rada i poslovni red. Tehnološki proces pečenja u početku se odvijao u izvornim poljskim pećima (pečenje u gomilama), zatim u takozvanim „hrovatinkama“, a krajem 19. stoljeća prešlo se na Hofmanove (kružne) peći.
Osnivanje i razvoj Goriških opekarni
Kolica za opeku Nakon priključivanja Primorske matičnoj Jugoslaviji, odnosno 1947. godine, sve ciglane na tom području prema zakonu o nacionalizaciji nacionalizirane su i prešle su u zajedničku narodnu imovinu. Odlukom vlade Narodne republike Slovenije br.-zak. 140 od 24. 3. 1948. godine osnovane su Goriške opekarne kojima su kao sastavni dijelovi novoosnovanog poduzeća dodijeljene sljedeće ciglane:
Opekarna Mozetič Pavel, Renče – nekadašnji pogon Renče I,
Opekarna Tacchino Luigi, Renče – nekadašnji pogon Renče II,
Opekarne Saunig – Nemec, Bilje – nekadašnji pogoni Bilje I i Bilje II,
Opekarna Mozetič Boris, Vrtojba – ukinuta 1961. godine,
Opekarna Conte del Mestri, Bukovica – nekadašnja uprava Goriških opekarni,
Opekarna Cantoni Bukovica – ukinuta 1961. godine, sada u vlasništvu Šampionke Renče,
Biskupska ciglana, Dombrava – ukinuta 1954. godine, sada u vlasništvu Tekstilne tvornice Okroglica.
Osnivanje i razvoj Godine 1950. ciglane Dombrava, Vrtojba i Bilje II odvojile su se od Goriških opekarni i od njih je osnovano poduzeće Okrajne opekarne (Okružne ciglane) za potrebe Okruga Gorica prilikom tadašnje izgradnje Nove Gorice. Okrajne opekarne 1954. godine ukinule su pogon Dombrava zbog nedostatka nekvalitetne gline kao sirovine za proizvodnju. Obnovile su pogon Bilje II, koji je od poplave 1923. godine bio oštećen i do tada nije radio. Te su se godine Okružne ciglane preimenovale u poduzeće Opeka Bilje. Novoosnovano poduzeće Opeka Bilje u tom je sastavu poslovalo do 1959. godine, kada se udružilo s Goriškim opekarnama.
Od 1959. godine poduzeće je poslovalo pod nazivom Goriške opekarne Volčja Draga s pogonima: Renče I, Renče II, Bilje I, Bilje II, a pogoni Vrtojba i Bukovica bili su u postupku ukidanja. Godine 1974. prekinuta je proizvodnja u pogonu Bilje II zbog zastarjelosti.
Nakon prihvaćanja radničkih osnivačkih amandmana i zakona o udruženom radu i u Goriškim opekarnama započeo je proces samoupravnog organiziranja i restrukturiranja u odgovarajuću organizaciju udruženog rada. Godine 1974. u sudski registar upisano je stvaranje jedinstvene radne organizacije Goriške opekarne Bukovica p.o., sa sjedištem u Bukovici 1, pod skraćenim nazivom Gorop.
U drugoj polovini sedamdesetih i zatim u osamdesetim godinama u okviru radne organizacije Goriške opekarne Bukovica, n.sol.o., Bukovica poslovalo je nekoliko osnovnih organizacija udruženog rada.
Tijekom 1989. godine na referendumima po TOZD-ovima donesena je odluka da se osnovne organizacije Opekarne i Keramix restrukturiraju u dva samostalna poduzeća. Radnike su zaposlila novoorganizirana poduzeća. Novo poduzeće Goriške opekarne p.o. Renče – Bilje počelo je raditi 1. 1. 1990.
U Goriškim opekarnama u prosincu 1993. godine donesena je odluka o otkupu vlasništva internom podjelom i unutarnjim otkupom od strane zaposlenika, bivših zaposlenika i umirovljenika. U sljedećoj godini počelo je prikupljanje vlasničkih certifikata. Zbog relativno visoke vrijednosti poduzeća prikupljeni certifikati nisu bili dovoljni, pa je program vlasničkog restrukturiranja poduzeća dopunjen javnom prodajom.
Goriške opekarne dioničko su društvo registrirano 6. 12. 1996. godine pri okružnom sudu u Novoj Gorici.
Tehnološki razvoj Goriških opekarni
Ručni rad U početku je rad u ciglani bio vrlo težak jer su radnici morali uglavnom ručno obavljati sve poslove, osim oblikovanja proizvoda, koje se obavljalo prešom. Radnici su uglavnom radili krampovima, lopatama i tačkama. Uvjeti rada bili su vrlo teški, a posao je bio sezonski. U prvim godinama nakon osnivanja proizvodili su se u prvom redu puna opeka i kanalice.
Rekonstrukcijama i kupnjom strojeva tijekom 50 godina najprije su se eliminirali ručni iskop i prijevoz gline do strojeva za oblikovanje, uveden je mehanizirani iskop bagerima s vjedrima i prijevoz kip-vagonetima te dizelskim lokomotivama. U to vrijeme se izgradnjom umjetnih sušionica na topli zrak postupno prešlo s prirodnog na umjetno sušenje. Uvođenjem umjetnih sušionica eliminirani su sezonska priroda proizvodnje i ovisnost o vremenskim uvjetima.
Automatizirana proizvodnja Tijekom 60 godina realizirana je odluka o modernizaciji i koncentraciji proizvodnje u dva jaka i perspektivna pogona u Biljama i Renčama. Najvažnija tehnološka promjena dogodila se 1966. godine prelaskom s ugljena na teško loživo ulje pri pečenju u Hofmanovim pećima te automatizacijom proizvodnje. Tako je 1965. godine počela raditi nova automatska linija u Renčama. U pogonu Bilje 1969. godine započela je proizvodnja u novoj proizvodnoj hali s automatskim postrojenjem. To je omogućilo količinski i kvalitativni skok u proizvodnji te uvođenje novih proizvoda.
Važna prijelomnica u tehnološkom razvoju pripreme gline dogodila se 1971. godine prelaskom na mehaniziran iskop gline bagerima i kamionske prijevoze gline na deponij. Glina na deponiju sazrijeva i homogenizira se.
Razdoblje od 1972. do 1976. godine možemo označiti kao vrijeme važnih tehnoloških promjena provođenjem najvećih investicija u Goriškim opekarnama. Zbog potreba tržišta i na temelju rezultata istraživanja o prikladnosti gline s područja Okroglice došlo je do rekonstrukcije i proširenja pogona Renče te izgradnje nove tvornice pločica u Volčjoj Dragi.
Tunelska peć izgrađena 1974. godine Na prostoru između pogona Renče I i Renče II izgrađena je nova hala s prvom tunelskom peći u Sloveniji i visokoautomatiziranim postrojenjem. Godišnji planirani kapacitet novog pogona Renče III bio je 40 milijuna jedinica normalnog formata NF opekarskih proizvoda. Pogon je pušten u probni rad 13. 9. 1974. godine. Provedenom investicijom Goriške opekarne svrstale su se u sam vrh proizvođača opekarskih proizvoda kako količinama, asortimanom, tako i kvalitetom. U sljedećem desetljeću provedena su brojna poboljšanja koja su omogućila još veću proizvodnju od planirane. Izvedeni su sljedeći najvažniji zahvati: zamjena preše, rekonstrukcija automata za utovar, zamjena reznog stola, zamjena tehnološkog goriva s mazuta na plin, izgradnja desete ćelije, dogradnja objekta za popravak vagona za peć, zamjena dimnjaka, preuređenje završne prerade. Nakon 1977. godine pogon Renče III specijalizirao se samo za proizvodnju modularnih blokova, što je pripomoglo i postizanju većih proizvodnih količina od planiranih.
Pogon Renče III od izgradnje je radio bez prekida, a manji zahvati zbog kvara peći obavljeni su 1990. godine. Zbog okolnosti na tržištu nakon 1990. godine proizvodni program morao je biti proširen na stropne ispune različitih dimenzija. Ni prelazak na nove proizvode nije predstavljao poteškoće, ali je liniju trebalo dopuniti strojem za istovar kupljenim 1993. godine.
Goriške opekarne su kao korisnik sudjelovale u zajedničkom ulaganju u plinofikaciju Slovenije pristupanjem samoupravnom sporazumu o udruživanju sredstava. Intenzivnije pripreme za izvedbu plinofikacije u pogonima Renče i Bilje te Keramix obavljene su 1979. godine. Izvedeni su priključci na plinsku mrežu i interni razvod do korisnika. Nabavljena je i nova oprema: plamenici za peći i generatori. U siječnju 1981. godine proveden je prelazak na ekološki čist energent u pećima i generatorima – zemljani plin.
Usprkos poteškoćama koje su Goriške opekarne imale, planirana je modernizacija proizvodnje kanalica. Idejni projekt i gospodarsko-investicijski elaborat bili su izrađeni već 1979. godine, a provedbi investicije pristupilo su 1982. godine.
Staro prepušta mjesto novome Planiran je novi pogon za proizvodnju kanalica, porolita i novog proizvoda, crijepa Gorica. Planirana proizvodnja kanalica bila je 63 milijuna NF jedinica godišnje. Lokacija novog pogona bila je na mjestu, gdje se nalazio pogon Renče II, u kojem su se proizvodile pretežno kanalice. Zbog toga je izgradnja novog pogona bila otežana i odvijala se postupno, tako da je najprije izgrađena hala s tunelskom peći i rezervnim kolosijekom, a drugi dio hale, namijenjen utovaru suhih i istovaru pečenih proizvoda, završen je nakon prekida rada i rušenja pogona Renče II, u svibnju 1983. Probna proizvodnja porolita započela je već 19. 9. 1983. godine
Velikoserijska, visokoautomatizirana proizvodnja nije donijela očekivane rezultate u pogledu kvalitete proizvedenih kanalica. Zato je trebalo napustiti automatsko paletiranje kanalica i uvesti liniju za sortiranje. Na tržištu su se tako još dugo prodavale samo ručno sortirane kanalice.
Razdoblje nakon 1990. godine možemo označiti kao razdoblje preobrazbe koja je značila prilagođavanje novim društvenim i gospodarskim okolnostima. Raspad jugoslavenskog tržišta zahtijevao je racionalnije poslovanje i prilagođavanje novim tržišnim okolnostima proširenjem proizvodnog programa na sve vrste stropnih ispuna. Racionalizacija je zahtijevala i prekid nerentabilne proizvodnje u pogonu Bilje. Proizvodnju tih proizvoda preuzeli su pogoni Renče III i Renče IV. Investicije nakon 1990. godine bile su namijenjene racionalizaciji poslovanja, smanjenju troškova na svim razinama, poboljšanju radnih uvjeta i postizanju veće kvalitete proizvoda.
Kupnjom novih strojeva uvedeno je paletiranje i omatanje svih proizvoda. Uvođenje računalnog i informacijskog sustava u poslovanje na komercijalnom i financijsko-računovodstvenom području 1993. godine omogućilo je brz protok informacija, ažurno i jednostavnije poslovanje uz manji broj izvođača i veću kvalitetu posla.
Fini mlinovi montirani 1998. godine Kupnja homogenizatora sa sitom 1997. godine i finih mlinova početkom 1998. godine za pogon Renče IV, koji osiguravaju bolju kvalitetu elemenata za krovopokrivanje, znači početak postupka modernizacije proizvodnje.
Godine 2003. započele su pripreme za zahtjevnu investiciju u pogonu Renče IV, koja bi trebala omogućiti proizvodnju visokokvalitetnih elemenata za krovopokrivanje.
Goriške opekarne već gotovo 60 godina nastavljaju bogatu tradiciju proizvodnje opeke na području donje Vipavske doline, koja je bila razvijena još u doba starog Rima. U Itinerariumu Hierosolymitanumu i Tabuli Peutingeriani navedeno je da je na relaciji ceste iz Akvileje u Emonu treća postaja nazvana Ad fornulus (Kod peći). Teorijski bi to trebalo biti u prostoru između Bilja i Bukovice.
Navod iz Tabule Peutingeriane Nakon raspada rimskog carstva proizvodnja opeke smanjila se, ponovni je procvat doživjela u 15. stoljeću, a svestranu upotrebljivost proizvoda od opeke potvrdila je industrijska revolucija u 19. stoljeću. U vrijeme Austro-Ugarske monarhije na ovom je području radilo 47 ciglana. Godine 1898. u Biljama je počeo raditi prvi narodni pogon za proizvodnju opeke sa 41 suulagačem, koji je imao vrlo dobro uređena pravila rada i poslovni red. Tehnološki proces pečenja u početku se odvijao u izvornim poljskim pećima (pečenje u gomilama), zatim u takozvanim „hrovatinkama“, a krajem 19. stoljeća prešlo se na Hofmanove (kružne) peći.
Osnivanje i razvoj Goriških opekarni
Kolica za opeku Nakon priključivanja Primorske matičnoj Jugoslaviji, odnosno 1947. godine, sve ciglane na tom području prema zakonu o nacionalizaciji nacionalizirane su i prešle su u zajedničku narodnu imovinu. Odlukom vlade Narodne republike Slovenije br.-zak. 140 od 24. 3. 1948. godine osnovane su Goriške opekarne kojima su kao sastavni dijelovi novoosnovanog poduzeća dodijeljene sljedeće ciglane:
Opekarna Mozetič Pavel, Renče – nekadašnji pogon Renče I,
Opekarna Tacchino Luigi, Renče – nekadašnji pogon Renče II,
Opekarne Saunig – Nemec, Bilje – nekadašnji pogoni Bilje I i Bilje II,
Opekarna Mozetič Boris, Vrtojba – ukinuta 1961. godine,
Opekarna Conte del Mestri, Bukovica – nekadašnja uprava Goriških opekarni,
Opekarna Cantoni Bukovica – ukinuta 1961. godine, sada u vlasništvu Šampionke Renče,
Biskupska ciglana, Dombrava – ukinuta 1954. godine, sada u vlasništvu Tekstilne tvornice Okroglica.
Osnivanje i razvoj Godine 1950. ciglane Dombrava, Vrtojba i Bilje II odvojile su se od Goriških opekarni i od njih je osnovano poduzeće Okrajne opekarne (Okružne ciglane) za potrebe Okruga Gorica prilikom tadašnje izgradnje Nove Gorice. Okrajne opekarne 1954. godine ukinule su pogon Dombrava zbog nedostatka nekvalitetne gline kao sirovine za proizvodnju. Obnovile su pogon Bilje II, koji je od poplave 1923. godine bio oštećen i do tada nije radio. Te su se godine Okružne ciglane preimenovale u poduzeće Opeka Bilje. Novoosnovano poduzeće Opeka Bilje u tom je sastavu poslovalo do 1959. godine, kada se udružilo s Goriškim opekarnama.
Od 1959. godine poduzeće je poslovalo pod nazivom Goriške opekarne Volčja Draga s pogonima: Renče I, Renče II, Bilje I, Bilje II, a pogoni Vrtojba i Bukovica bili su u postupku ukidanja. Godine 1974. prekinuta je proizvodnja u pogonu Bilje II zbog zastarjelosti.
Nakon prihvaćanja radničkih osnivačkih amandmana i zakona o udruženom radu i u Goriškim opekarnama započeo je proces samoupravnog organiziranja i restrukturiranja u odgovarajuću organizaciju udruženog rada. Godine 1974. u sudski registar upisano je stvaranje jedinstvene radne organizacije Goriške opekarne Bukovica p.o., sa sjedištem u Bukovici 1, pod skraćenim nazivom Gorop.
U drugoj polovini sedamdesetih i zatim u osamdesetim godinama u okviru radne organizacije Goriške opekarne Bukovica, n.sol.o., Bukovica poslovalo je nekoliko osnovnih organizacija udruženog rada.
Tijekom 1989. godine na referendumima po TOZD-ovima donesena je odluka da se osnovne organizacije Opekarne i Keramix restrukturiraju u dva samostalna poduzeća. Radnike su zaposlila novoorganizirana poduzeća. Novo poduzeće Goriške opekarne p.o. Renče – Bilje počelo je raditi 1. 1. 1990.
U Goriškim opekarnama u prosincu 1993. godine donesena je odluka o otkupu vlasništva internom podjelom i unutarnjim otkupom od strane zaposlenika, bivših zaposlenika i umirovljenika. U sljedećoj godini počelo je prikupljanje vlasničkih certifikata. Zbog relativno visoke vrijednosti poduzeća prikupljeni certifikati nisu bili dovoljni, pa je program vlasničkog restrukturiranja poduzeća dopunjen javnom prodajom.
Goriške opekarne dioničko su društvo registrirano 6. 12. 1996. godine pri okružnom sudu u Novoj Gorici.
Tehnološki razvoj Goriških opekarni
Ručni rad U početku je rad u ciglani bio vrlo težak jer su radnici morali uglavnom ručno obavljati sve poslove, osim oblikovanja proizvoda, koje se obavljalo prešom. Radnici su uglavnom radili krampovima, lopatama i tačkama. Uvjeti rada bili su vrlo teški, a posao je bio sezonski. U prvim godinama nakon osnivanja proizvodili su se u prvom redu puna opeka i kanalice.
Rekonstrukcijama i kupnjom strojeva tijekom 50 godina najprije su se eliminirali ručni iskop i prijevoz gline do strojeva za oblikovanje, uveden je mehanizirani iskop bagerima s vjedrima i prijevoz kip-vagonetima te dizelskim lokomotivama. U to vrijeme se izgradnjom umjetnih sušionica na topli zrak postupno prešlo s prirodnog na umjetno sušenje. Uvođenjem umjetnih sušionica eliminirani su sezonska priroda proizvodnje i ovisnost o vremenskim uvjetima.
Automatizirana proizvodnja Tijekom 60 godina realizirana je odluka o modernizaciji i koncentraciji proizvodnje u dva jaka i perspektivna pogona u Biljama i Renčama. Najvažnija tehnološka promjena dogodila se 1966. godine prelaskom s ugljena na teško loživo ulje pri pečenju u Hofmanovim pećima te automatizacijom proizvodnje. Tako je 1965. godine počela raditi nova automatska linija u Renčama. U pogonu Bilje 1969. godine započela je proizvodnja u novoj proizvodnoj hali s automatskim postrojenjem. To je omogućilo količinski i kvalitativni skok u proizvodnji te uvođenje novih proizvoda.
Važna prijelomnica u tehnološkom razvoju pripreme gline dogodila se 1971. godine prelaskom na mehaniziran iskop gline bagerima i kamionske prijevoze gline na deponij. Glina na deponiju sazrijeva i homogenizira se.
Razdoblje od 1972. do 1976. godine možemo označiti kao vrijeme važnih tehnoloških promjena provođenjem najvećih investicija u Goriškim opekarnama. Zbog potreba tržišta i na temelju rezultata istraživanja o prikladnosti gline s područja Okroglice došlo je do rekonstrukcije i proširenja pogona Renče te izgradnje nove tvornice pločica u Volčjoj Dragi.
Tunelska peć izgrađena 1974. godine Na prostoru između pogona Renče I i Renče II izgrađena je nova hala s prvom tunelskom peći u Sloveniji i visokoautomatiziranim postrojenjem. Godišnji planirani kapacitet novog pogona Renče III bio je 40 milijuna jedinica normalnog formata NF opekarskih proizvoda. Pogon je pušten u probni rad 13. 9. 1974. godine. Provedenom investicijom Goriške opekarne svrstale su se u sam vrh proizvođača opekarskih proizvoda kako količinama, asortimanom, tako i kvalitetom. U sljedećem desetljeću provedena su brojna poboljšanja koja su omogućila još veću proizvodnju od planirane. Izvedeni su sljedeći najvažniji zahvati: zamjena preše, rekonstrukcija automata za utovar, zamjena reznog stola, zamjena tehnološkog goriva s mazuta na plin, izgradnja desete ćelije, dogradnja objekta za popravak vagona za peć, zamjena dimnjaka, preuređenje završne prerade. Nakon 1977. godine pogon Renče III specijalizirao se samo za proizvodnju modularnih blokova, što je pripomoglo i postizanju većih proizvodnih količina od planiranih.
Pogon Renče III od izgradnje je radio bez prekida, a manji zahvati zbog kvara peći obavljeni su 1990. godine. Zbog okolnosti na tržištu nakon 1990. godine proizvodni program morao je biti proširen na stropne ispune različitih dimenzija. Ni prelazak na nove proizvode nije predstavljao poteškoće, ali je liniju trebalo dopuniti strojem za istovar kupljenim 1993. godine.
Goriške opekarne su kao korisnik sudjelovale u zajedničkom ulaganju u plinofikaciju Slovenije pristupanjem samoupravnom sporazumu o udruživanju sredstava. Intenzivnije pripreme za izvedbu plinofikacije u pogonima Renče i Bilje te Keramix obavljene su 1979. godine. Izvedeni su priključci na plinsku mrežu i interni razvod do korisnika. Nabavljena je i nova oprema: plamenici za peći i generatori. U siječnju 1981. godine proveden je prelazak na ekološki čist energent u pećima i generatorima – zemljani plin.
Usprkos poteškoćama koje su Goriške opekarne imale, planirana je modernizacija proizvodnje kanalica. Idejni projekt i gospodarsko-investicijski elaborat bili su izrađeni već 1979. godine, a provedbi investicije pristupilo su 1982. godine.
Staro prepušta mjesto novome Planiran je novi pogon za proizvodnju kanalica, porolita i novog proizvoda, crijepa Gorica. Planirana proizvodnja kanalica bila je 63 milijuna NF jedinica godišnje. Lokacija novog pogona bila je na mjestu, gdje se nalazio pogon Renče II, u kojem su se proizvodile pretežno kanalice. Zbog toga je izgradnja novog pogona bila otežana i odvijala se postupno, tako da je najprije izgrađena hala s tunelskom peći i rezervnim kolosijekom, a drugi dio hale, namijenjen utovaru suhih i istovaru pečenih proizvoda, završen je nakon prekida rada i rušenja pogona Renče II, u svibnju 1983. Probna proizvodnja porolita započela je već 19. 9. 1983. godine
Velikoserijska, visokoautomatizirana proizvodnja nije donijela očekivane rezultate u pogledu kvalitete proizvedenih kanalica. Zato je trebalo napustiti automatsko paletiranje kanalica i uvesti liniju za sortiranje. Na tržištu su se tako još dugo prodavale samo ručno sortirane kanalice.
Razdoblje nakon 1990. godine možemo označiti kao razdoblje preobrazbe koja je značila prilagođavanje novim društvenim i gospodarskim okolnostima. Raspad jugoslavenskog tržišta zahtijevao je racionalnije poslovanje i prilagođavanje novim tržišnim okolnostima proširenjem proizvodnog programa na sve vrste stropnih ispuna. Racionalizacija je zahtijevala i prekid nerentabilne proizvodnje u pogonu Bilje. Proizvodnju tih proizvoda preuzeli su pogoni Renče III i Renče IV. Investicije nakon 1990. godine bile su namijenjene racionalizaciji poslovanja, smanjenju troškova na svim razinama, poboljšanju radnih uvjeta i postizanju veće kvalitete proizvoda.
Kupnjom novih strojeva uvedeno je paletiranje i omatanje svih proizvoda. Uvođenje računalnog i informacijskog sustava u poslovanje na komercijalnom i financijsko-računovodstvenom području 1993. godine omogućilo je brz protok informacija, ažurno i jednostavnije poslovanje uz manji broj izvođača i veću kvalitetu posla.
Fini mlinovi montirani 1998. godine Kupnja homogenizatora sa sitom 1997. godine i finih mlinova početkom 1998. godine za pogon Renče IV, koji osiguravaju bolju kvalitetu elemenata za krovopokrivanje, znači početak postupka modernizacije proizvodnje.
Godine 2003. započele su pripreme za zahtjevnu investiciju u pogonu Renče IV, koja bi trebala omogućiti proizvodnju visokokvalitetnih elemenata za krovopokrivanje.